Petra Jeretina – Umjetnost usporavanja pomoću metode Feldenkrais

Petra Jeretina (Slovenija) – Umjetnost usporavanja pomoću metode Feldenkrais

Život je za većinu poput odlaska na koncert heavy metala kada stojimo u blizini zvučnika. Stres svakodnevnice postao je buka koja blokira zvukove koji dolaze iz naših tijela. Stigli smo do točke kada se ne čujemo više.

Postoji bezbroj mogućnosti žurbe. Promatranje kako žurimo može nam pokazati što ustvari radimo sa svojim tijelom. Sljedeći put kada žurimo pomislimo koliko tada zapravo vidimo oko sebe, koliko okoline oko sebe primijetimo. Kako tada dišemo?

Više što žurimo više se ponašamo kao osoba koja ludo traži ključeve automobila koji joj leže ispred nosa.

Kada žurimo naše se polje gledanja smanji tako da više vremena potrošimo u traženju onog što leži ispred nas, što nam je na dohvat ruke. Nismo svjesni alternative, nismo svjesni da djelujemo nesvjesno.

Način kod kojeg je ključna uloga pokazati snagu usporavanja i kako učiti je genijalna metoda Feldenkrais. Metoda Fledenkrais uključuje usmjeravanje pažnje na doživljavanje i osjećanje u tijelu na način da počinjemo osjećati kako različiti dijelovi tijela usklađeno djeluju zajedno.

Ono čega nismo svjesni je da u većini primjera ne djelujemo usklađeno i u sudjelovanju nego se možda neki dijelovi tijela bore protiv drugih dijelova. Ovo je unutarnja borba koje nismo svjesni. Rezultati ove borbe mogu se pokazati kao bol, povreda i osjećaj da nešto nije u redu, a zapravo ne znamo što je to.

Poboljšanje osjećanja samog sebe je poput otpadanja vreće pijeska s naših ramena što nam onda omogućuje kretanje s više preciznosti, lakoće i snage. Poboljšanje i podizanje pažnjeosviještenosti pridonese više radosti i uživanja u kretanju.

U svakom trenutku svog života imamo mogućnost otkriti nešto novo. Vrhunski sportaši ovo znaju intuitivno i koriste u svom radu i igri. Njihov rad zbog laganosti i usklađenog kretanja koje se vidi izvana često ispadne kao igra.

Djeca to prihvaćaju intuitivno što je razlog zašto se češće smiju i uče brže nego odrasli. Bebe i djeca se stalno igraju, otkrivaju nove kretnje i nove odnose s okolinom. Puni su radoznalosti i istraživačkog duha.

Tek kada usporimo naše kretanje možemo početi promatrati naše vlastite uzorke.

Usporavanje nam omogućuje da postanemo svjesni onoga čega prije nismo bili svjesni. Tu se postavlja lagano pitanje kako sporo je dovoljno sporo. Kako sporo se kretati da možemo otkriti nešto novo. Usporavanje može biti alat s kojima možemo postati svjesni stvari kojih prije nismo bili svjesni. Ono čega nismo svjesni je upravo ono što nam brani biti brži, laganiji i opušteniji kod kretanja.

Naš živčani sustav može obraditi ogromnu količinu podataka tako da su neuroznanstvenici uvijek začuđeni na njegove sposobnosti.

Iako je količina podataka koju živčani sustav obradi gotovo neograničena je brzina s kojom mogu primiti nove informacije ogranićena. Ako se u živčani sustav unese previše informacija odjednom se dio toga izgubi.

S dovoljnim usporavanjem tako da možemo razabrati razlike, dobiti informacije koje naš živčani sustav prepozna i obradi.

To nam omogućuje da naše svakodnevne navike i modele možemo mjenjati. Više se uspori kretanje više ćemo početi osjećati i primjetiti sve nježnije i suptilnije promjene.

 Snaga ne izvire iz pristupa ”bez po muke, ni po muke” nego preko davanja sebi dovoljno vremena da slušamo što nam tijelo govori. Koristimo pristup ”manje je više”. Potrebno se zaustaviti da možemo čuti naše tijelo i najtiše šaptanje.

Srdačno ste pozvani na radionicu.

Kontakt: petra_jeretina@t-2.net, +386 31 749699